Prije nego počnete, svakako napravite backup svake datoteke na svom sustavu. Instalacijski postupak može izbrisati sve podatke na tvrdom disku! Programi koji se koriste u instalaciji su prilično pouzdani, a većina se koristi godinama; bez obzira na to, krivi potez vas može skupo stajati. Čak i uz backup, budite oprezni i razmišljajte o svojim odgovorima i postupcima. Dvije minute razmišljanja može uštediti sate nepotrebnog posla.
Ako instalirate na sustav sa više operativnih sustava, imajte pri ruci distribucijske medije svih ostalih prisutnih operativnih sustava. Pogotovo ako reparticionirate svoj disk, možda ćete morati ponovo instalirati boot loader svog operativnog sustava, ili, u nekim slučajevima (tj. Macintosh), cijeli operativni sustav.
Osim ovog dokumenta trebat će vam the cfdisk man stranica, the fdisk man stranica, Uvod u dselect, te Linux hardverska
kompatibilnost KAKO.
Ako je vaše računalo stalno spojeno na mrežu (npr. Ethernetom ili sličnom vezom -- ne PPP-om), pitajte svog mrežnog administratora za ove informacije:
Ako jedina mrežna veza vašeg računala ide serijskom vezom, preko PPP-a ili slične "dialup" veze, osnovni sustav vjerojatno nećete instalirati preko mreže. Ne morate se brinuti o namještanju svoje mreže dok vam sustav ne bude već instaliran. Pogledajte Namještanje PPP-a, Poglavlje 7.26 dolje za informacije o postavljanju PPP-a na Debianu.
Ponekad je potrebno malo prilagoditi sustav prije instalacije. x86 platforma je najzamornija u tome; predinstalacijsko namještanje hardvera na drugim arhitekturama je znatno jednostavnije.
Ovo poglavlje će vas provesti kroz namještanje hardvera pred instalaciju, koje ćete morati obaviti prije instaliranja Debiana. Općenito, to uključuje provjeravanje i moguće mijenjanje postavki firmwarea vašeg sustava. ``Firmware'' je ključni softver kojeg koristi vaš hardver; njegovo izvršavanje tokom procesa dizanja (nakon paljenja računala) je najkritičnije.
BIOS daje osnovne funkcije potrebne za dizanje vašeg stroja i omogućavanje pristupa vašem hardveru iz operativnog sustava. Vaš sustav vjerojatno ima BIOS set-up izbornik koji se koristi za podešavanje BIOS-a. Prije instaliranja morate osigurati točno namješten BIOS; propuštanje toga može voditi prekidanjima rušenjem ili nemogućnošću instaliranja Debiana.
Ostatak ovog poglavlja je preuzet iz odgovora na pitanje ``How do I enter the
CMOS configuration menu?'' u PC
Hardware FAQ-u. Način pristupanja BIOS (ili ``CMOS'')
konfiguracijskom izborniku ovisi o tome tko je napisao vaš BIOS softver:
[Od: burnesa@cat.com (Shaun Burnet)]
[Od: mike@pencom.com (Mike Heath)] Neki 386 strojevi u BIOS-u nemaju izbornik
za konfiguraciju CMOS-a. Treba im softverski CMOS setup program. Ako nemate
instalacijsku i/ili dijagnostičku disketu za svoj stroj, možete pokušati sa
shareware/freeware programom. Probajte pogledati ftp://ftp.simtelnet.net/pub/simtelnet/msdos/.
Mnogi BIOS set-up izbornici omogućavaju izbor uređaja koje će se koristiti za dizanje sustava. Postavite to tako da se operativni sustav traži na A: (prvom disketnom pogonu), zatim, opcionalno, na prvom CD-ROM uređaju (možda navedenom kao D: ili E:), a zatim na C: (prvom tvrdom disku). Takav raspored vam omogućava dizanje s diskete ili CD-ROM-a, što su dva najčešće korištena uređaja za instaliranje Debiana.
Ako imate noviji SCSI kontroler i na njega spojen CD-ROM uređaj, obično možete dignuti sustav s CD-ROM-a. Sve što trebate napraviti je omogućiti dizanje s CD-ROM-a u SCSI BIOS-u vašeg kontrolera. Također biste trebali moći dignuti sustav s floppy diskete. Ovo se podešava u PC BIOS-u.
Ako se vaš sustav ne može dignuti izravno s CD-ROM-a, ili ga jednostavno ne
uspijevate na to natjerati, ne očajavajte; možete jednostavno pokrenuti
E:\install\boot.bat pod DOS-om (zamijenite E: onim
slovom koje DOS pridružuje vašem CD-ROM pogonu) kako biste pokrenuli
instalacijski postupak. Za detalje pogledajte Instaliranje s CD-ROM-a, Poglavlje
6.4 dolje.
Također, ako ćete instalirati s FAT (DOS) particije, diskete vam uopće neće trebati. Za više informacija o instalaciji tom metodom pogledajte Instaliranje s DOS particije, Poglavlje 6.3.1 dolje.
Ako vaš sustav nudi i extended i expanded memoriju, namjestite ga tako da je što je moguće više extended i što je moguće manje expanded memorije. Linuxu treba extended memorija, a expanded memoriju ne može koristiti.
Isključite sve opcije svog BIOS-a za upozoravanje na viruse. Ako imate karticu za zaštitu od virusa ili drugi poseban hardver, svakako ga isključite ili fizički odstranite dok radite u GNU/Linuxu. Takve stvari nisu kompatibilne s GNU/Linuxom; štoviše, zahvaljujući dozvolama datotečnih sustava i zaštićenoj memoriji Linux kernela, virusi su skoro nepoznati.[3]
Vaša matična ploča možda nudi shadow RAM ili caching BIOS-a. Možda ćete vidjeti opcije za ``Video BIOS Shadow'', ``C800-CBFF Shadow'', itd. Isključite sav shadow RAM. Shadow RAM služi za ubrzavanje pristupa ROM-ovima na vašoj matičnoj ploči i nekim kontrolerskim karticama. Linux izbjegava korištenje tih ROM-ova nakon dizanja jer ima vlastiti, brži 32-bitni softver umjesto 16-bitnih programa iz ROM-ova. Isključivanje shadow RAM-a može osloboditi nešto memorije koju programi mogu koristiti kao običnu. Ostavljanje shadow RAM-a uključenim može ometati Linuxov pristup hardverskim uređajima.
Ako vaša matična ploča nudi APM (Advanced Power Management -- napredno upravljanje strujom), podesite ju tako da upravljanje strujom kontrolira APM. Isključite doze, standby, suspend, nap i sleep modove, te mjerenje vremena za gašenje tvrdog diska. Linux može preuzeti kontrolu nad tim modovima i upravljati strujom bolje od BIOS-a. Međutim, verzija kernela operativnog sustava na instalacijskim disketama ne koristi APM jer smo čuli izvještaje o jednom laptop sustavu koji se rušio pri konfiguriranju Linux APM podrške. Jednom kada instalirate Linux, možete izgraditi podešenu verziju Linux kernela; Kompajliranje novog kernela, Poglavlje 8.5 objašnjava kako.
Mnogi sustavi imaju turbo prekidač koji mijenja brzinu CPU-a. Odaberite brže stanje. Ako vam BIOS omogućava gašenje softverske kontrole nad turbo prekidačem (ili softverske kontrole brzine CPU-a), učinite to i ostavite sustav u bržem stanju. Čuli smo izvještaj kako je na stanovitom sustavu Linux tijekom auto-probinga (traženja hardverskih uređaja) slučajno dirao softversku kontrolu turbo prekidača.
Mnogi ljudi su pokušali namjestiti svoj 90 MHz CPU na 100 MHz, itd. Ponekad
radi, ali je osjetljivo na temperaturu i druge čimbenike, a čak može oštetiti
vaš sustav. Jedan od autora ovog dokumenta je godinu dana držao svoj sustav
over-clockanim, a zatim je program gcc počeo podbacivati uz
neočekivani signal pri kompajliranju kernela operativnog sustava. Vraćanje
brzine CPU-a na deklariranu vrijednost je riješilo problem.
Kompajler gcc je često prva stvar koja umre od loših memorijskih
modula (ili drugih hardverskih problema koji nepredvidivo mijenjaju podatke)
jer izgrađuje goleme strukture podataka koje obrađuje više puta. Greška u tim
strukturama podataka će uzrokovati izvršavanje neispravne naredbe ili pristup
nepostojećoj adresu. Simptom toga će biti umiranje gcca od
neočekivanog signala.
Najbolje od najboljih matičnih ploča podržavaju paritetni RAM i čak će vam reći ako vaš sustav ima jednobitnu grešku u RAM-u. Nažalost, nemaju načina za ispravljanje greške, pa se općenito ruše čim vam kažu kako imate neispravan RAM. Ipak, bolje je da vam se kaže kako imate lošu memoriju nego da vam ona tiho uzrokuje greške u podacima. Dakle, najbolji sustavi imaju matične ploče koje podržavaju paritet i istinski paritetne memorijske module; pogledajte Lažni ili ``virtualni'' paritetni RAM, Poglavlje 2.5.3.
Ako imate istinski paritetan RAM i vaša matična ploča ga raspoznaje, nemojte zaboraviti uključiti sve BIOS opcije koje uzrokuju prekid matične ploče na greške u paritetu memorije.
Mnogi korisnici Cyrix CPU-a su morali isključiti cache na svojim sustavima tokom instalacije jer su se inače na disketi pojavljivale greške. Ako to morate učiniti, nemojte zaboraviti ponovo uključiti cache nakon što završite instalaciju jer sustav bez cachea radi puno sporije.
Ne mislimo da je to nužno krivica Cyrix CPU-a. Možda je to nešto što Linux može zaobići. Nastavit ćemo raditi na problemu. Za tehnički radoznale, sumnjamo u problem neispravnosti cachea nakon prebacivanja iz 16-bitnog u 32-bitni kod.
Ako vaš BIOS nudi nešto poput ``15-16 MB Memory Hole'', isključite to. Linux tamo očekuje naći memoriju ako imate toliko RAM-a.
Čuli smo izvještaj o Intel Endeavor matičnoj ploči na kojoj postoji opcija zvana ``LFB'' ili ``Linear Frame Buffer''. Imala je dva stanja: ``Disabled'' i ``1 Megabyte''. Stavite ju na ``1 Megabyte''. Kada je isključena, instalacijska disketa se ne bi točno pročitala i sustav bi se kad-tad srušio. U vrijeme pisanja jednostavno ne razumijemo što se događa s tim uređajem -- jednostavno je radilo s tom opcijom, a bez nje ne.
Uz opcije vašeg BIOS-a, možda ćete morati promijeniti neke opcije na samim karticama. Neke kartice imaju setup izbornike, a druge se oslanjaju na jumpere. Ovaj dokument se ne može nadati pružanju potpunih informacija o svakom hardverskom uređaju; nada se da će dati korisne savjete.
Ako bilo koja kartica nudi mapiranu memoriju (``mapped memory''), memoriju bi trebala mapirati negdje između 0xA0000 i 0xFFFFF (od 640. kB do malo ispod 1 megabajta) ili na adresu barem 1 megabajt veću od ukupne količine RAM-a na vašem sustavu.
Linux kernel ne može uvijek detektirati koliku količinu RAM-a imate. Ako je ovo slučaj, molimo pogledajte u Parametri dizanja, Poglavlje 6.1.