Ako ste novi u Unixu, vjerojatno biste trebali kupiti nekoliko knjiga i
pročitati ih. Unix
FAQ sadrži više referenci (engleskim) knjigama i Usenet grupama koje
će vam biti od pomoći. Također možete pogledati User-Friendly Unix
FAQ.
Evo kratkog popisa literature na hrvatskom:
Hrvatske Usenet grupe hr.comp.linux i hr.comp.unix su izvrsno mjesto ako trebate nečiju pomoć. Na BBS-ovima postoje UNIX.HR i Linux.CL.
Linux je implementacija Unixa. Linux
Documentation Project (LDP) je sakupio više HOWTO-a i računalnih
knjiga vezanih za Linux. Većina tih dokumenata se može lokalno instalirati;
jednostavno instalirajte paket doc-linux-html (HTML verzije) ili
paket doc-linux-text (ASCII verzije), a zatim pogledajte u
/usr/doc/HOWTO. Međunarodne verzije LDP HOWTO-a su također
dostupne kao Debian paketi: HTML i tekstualne verzije hrvatskih prijevoda
sadrži paket doc-linux-hr.
Informacije specifične za Debian se mogu naći dolje.
Debian je malčice drugačiji od drugih distribucija. Čak i ako su vam druge distribucije Linuxa poznate, trebali biste znati neke stvari o Debianu koje će vam pomoći u održavanju sustava u dobrom, čistom stanju. Ovo poglavlje sadrži materijale koji će vam pomoći u orijentiranju; ne namjerava biti uvod u korištenje Debiana, nego samo vrlo kratak pogled na sustav za one kojima se jako žuri.
Najvažniji koncept kojeg trebate prihvatiti je Debianov paketni sustav. U biti, velike dijelove svog sustava morate smatrati prepuštenima paketnom sustavu. Među njima su:
/usr (osim /usr/local)
/var (možete napraviti /var/local i tamo biti
sigurni)
/bin
/sbin
/lib
Na primjer, ako zamijenite /usr/bin/perl, to će raditi, ali ako
onda nadogradite svoj paket perl, datoteka koju ste tamo stavili
će biti zamijenjena. Stručnjaci to mogu zaobići stavljanjem paketa na ``hold''
u dselectu.
Nakon instalacije osnovnog sustava i pisanja po Master Boot Recordu, moći ćete dignuti Linux, ali vjerojatno ništa drugo. Ovo ovisi o tome što ste odabrali tokom instalacije. Ovo poglavlje će opisati kako možete reaktivirati vaše stare sustave tako da ponovo možete podići DOS ili Windows.
LILO je upravljač dizanjem OS-ova s kojim također možete dignuti
druge operativne sustave, ne samo Linux, koji se slažu s PC konvencijama.
Upravljač dizanjem se konfigurira kroz datoteku /etc/lilo.conf.
Nakon svakog uređivanja ove datoteke morate pokrenuti lilo.
Razlog ovome je to što se promjene primjenjuju tek kad pozovete program.
Važni dijelovi lilo.conf datoteke su retci koje sadrže ključne
riječi image i other, kao i retci koje ih prate. One
se mogu koristiti da opišu sustav koji LILO može dignuti. Takav
sustav može sadržavati kernel (image), korijensku particiju,
dodatne kernel parametre, itd. kao i konfiguraciju za dizanje nekog drugog,
ne-Linux (other) operativnog sustava. Ove ključne riječi se
također mogu koristiti više od jednom. Poredak ovih sustava u konfiguracijskoj
datoteci je bitan jer određuje koji će sustav biti dignut automatski nakon što,
recimo, prođe time-out (delay) a LILO nije
zaustavljen pritiskanjem tipke shift.
Nakon svježe instalacije Debiana, samo je trenutni sustav konfiguriran za
dizanje s LILO-m. Ako želite dignuti neki drugi Linux kernel,
morate urediti konfiguracijsku datoteku /etc/lilo.conf i dodati
sljedeće retke:
image=/boot/vmlinuz.new
label=new
append="mcd=0x320,11"
read-only
Za osnovno podešavanje, nužna su samo prva dva retka. Ako želite znati više o
drugim dvjema opcijama, pogledajte u LILO dokumentaciju. Nju
možete naći u /usr/share/doc/lilo/. Datoteka koju trebate
pročitati je Manual.txt. Za brži početak u svijetu dizanja
sustava možete pogledati i LILO man stranice
lilo.conf(5) za pregled konfiguracijskih ključnih riječi i
lilo(8) za opis instalacije nove konfiguracije u boot sektor.
Primijetite da su u Debian GNU/Linuxu dostupni i drugi boot loaderi, kao što su
GRUB (u grub paketu), CHOS (u chos paketu),
Extended-IPL (u extipl paketu), loadlin (u loadlin
paketu) itd.
Ako trebate informacije o pojedinom programu, prvo biste trebali probati man program, odnosno info program.
/usr/doc također sadrži puno korisne dokumentacije.
/usr/doc/HOWTO i /usr/doc/FAQ sadrže puno osobito
zanimljivih informacija.
Debianove WWW stranice sadrže
veliku količinu dokumentacije o Debianu. Konkretno, pogledajte Debian FAQ i arhive Debianovih mailing listi.
Zajednica Debiana podržava samu sebe; kako biste se pretplatili na jednu ili
više Debianovih mailing listi, pogledajte stranicu za pretplaćivanje
na mailing liste.
Zašto bi netko želio kompajlirati novi kernel? To često nije nužno jer standardni kernel isporučen s Debianom radi na većini konfiguracija. Međutim, korisno je kompajlirati novi kernel kako biste:
Nemojte se bojati kompajliranja novog kernela. Zabavno je i isplativo.
Za kompajliranje kernela na Debian način potrebni su vam neki paketi:
kernel-package, kernel-source-2.2.19 (najnovija
verzija u vrijeme pisanja), fakeroot i nekoliko drugih koji su
vjerojatno već instalirani (pogledajte
/usr/share/doc/kernel-package/README.gz za potpuni popis).
Primjetite da svoj kernel ne morate kopmajlirati na ``Debian način'';
no, mislimo da je korištenje paketnog sustava za instalaciju kernela sigurnije
i lakše. Zapravo, svoj izvorni kod kernela umjesto iz
kernel-source-2.2.19 možete uzeti ravno od Linusa i još uvijek
koristiti kernel-package za kompajliranje.
Primjetite da ćete potpunu dokumentaciju o korištenju
kernel-package naći u /usr/share/doc/kernel-package.
Ovo poglavlje sadrži samo kratak uvod.
Nadalje ćemo pretpostavljati da će se vaš izvorni kod kernela nalaziti u
/usr/local/src te da je verzija vašeg kernela 2.2.19. Kao root
stvorite direktorij pod /usr/local/src i promijenite njegovog
vlasnika na svoj obični ne-root račun. Preko svog običnog ne-root računa,
uđite u direktorij u kojem želite ostaviti kod kernela (cd
/usr/local/src), otpakirajte kod kernela (tar xIf
/usr/src/kernel-source-2.2.19.tar.bz2), uđite u stvoreni direktorij
(cd kernel-source-2.2.19/). Sada možete konfigurirati kernel
(make xconfig ako je X11 instaliran, podešen i pokrenut, a inače
make menuconfig). Uzmite si vremena za čitanje računalne pomoći i
izabirite pažljivo. Kada dvojite, obično je bolje uključiti driver (program
koji upravlja hardverskim dodacima, kao što su Ethernet kartice, SCSI
kontroleri, i tako dalje) za kojeg niste sigurni. Budite pažljivi: druge
opcije, nevezane za određeni hardver, bi trebalo ostaviti na zadanoj
vrijednosti ako ih ne razumijete. Nemojte zaboraviti odabrati "Kernel
daemon support (e.g. autoload of modules)" u "Loadable module
support" (inače nije odabrano) ili će vaša Debian instalacija imati
problema.
Očistite stablo i parametre kernel-package pokretanjem
make-kpkg clean.
Sada kompajlirajte kernel: fakeroot make-kpkg --revision=vlastiti.1.0 kernel_image. Broj verzije ``1.0'' možete mijenjati po volji; to je samo broj verzije po kojem ćete raspoznavati svoje izgrađene kernele. Isto tako možete staviti bilo koju riječ umjesto ``vlastiti'' (na primjer, ime računala). Kompajliranje kernela može poprilično potrajati, ovisno o brzini vašeg stroja.
Ako vam je potrebna PCMCIA podrška, također ćete morati instalirati paket
pcmcia-source. Kao root otpakirajte gzipanu tar datoteku u
direktoriju /usr/src (važno je da se moduli nađu na očekivanom
mjestu, /usr/src/modules). Zatim, kao root, pokrenite
make-kpkg modules_image.
Kada kompajliranje završi, možete instalirati svoj vlastiti kernel kao i svaki
drugi paket. Kao root pokrenite dpkg -i
../kernel-image-2.2.19-podarh_vlastita.1.0_i386.deb. Dio
podarh je opcionalna podarhitektura, kao što je ``i586'', koja ovisi
o postavljenim opcijama kernela. dpkg -i kernel-image... će
instalirati kernel, kao i neke druge zgodne potporne datoteke. Na primjer,
pravilno će se instalirati System.map (korisno za nalaženje
problema u kernelu), te /boot/config-2.2.19, sa vašom trenutnom
konfiguracijom. Vaš novi paket kernel-image-2.2.19 je također
dovoljno pametan da koristi lilo za osvježavanje informacija o
snimci kernela za dizanje, pa ne morate ponovo pokretati lilo.
Ako ste stvorili paket modula, morat ćete instalirati i njega.
Vrijeme je za ponovno dizanje sustava: pažljivo pročitajte sva upozorenja koja su gornji koraci možda dali i pokrenite shutdown -r now.
Za više informacija o kernel-package pročitajte dokumentaciju u
/usr/doc/kernel-package.